Sura El-Enbija — Ajet 66

Značenje riječi:

• "Mā lā yanfa'ukum" – ono što vam ne može koristiti niti vam donijeti bilo kakvu dobrobit.
• "Wa lā yadurrukum" – niti vam može nauditi ili nanijeti štetu.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Ibrahim, alejhi selam, razbio kumire koje je njegov narod obožavao, a oni su ga pitali ko je to uradio, on im je odgovorio da je to učinio najveći od njih, kako bi ih natjerao da razmisle. Kada su se osvijestili i priznali da kumiri ne govore i ne mogu ništa učiniti, Ibrahim im je uputio ovaj prijekor: "Zar ćete obožavati, umjesto Allaha, stvari koje vam ne mogu niti koristiti ako ih obožavate, niti vam mogu nauditi ako ih prestanete obožavati? One su nemoćne i ne mogu zaštititi čak ni same sebe, a kamoli vama pribaviti dobro ili od vas otkloniti zlo."

Ibrahim, alejhi selam, ovim riječima želi im ukazati na besmislenost njihovog postupka. On im skreće pažnju na činjenicu da su ta božanstva koja su sami napravili – potpuno nemoćna. Ne mogu im dati ništa od koristi, niti im mogu nauditi ako ih napuste. Kako onda mogu biti dostojna obožavanja? Zar pametan čovjek može svoj život i sudbinu povjeriti nečemu što je potpuno nemoćno i beskorisno? Ovim pitanjem Ibrahim ih poziva da razmisle i shvate koliko je njihovo stanje pogrešno i nerazumno.

Pouke iz ajeta:

1. Čist tevhid (vjerovanje u jednog Allaha) – Ajet nas uči da je obožavanje samo Allaha, Koji jedini može koristiti i štetiti, temelj ispravnog vjerovanja. Sve što se obožava mimo Njega je nemoćno i beskorisno.
2. Razum je temelj vjere – Ibrahim, alejhi selam, poziva svoj narod na razmišljanje i korištenje razuma. Prava vjera nije slijepo oponašanje predaka, već svjesno i razumsko prihvatanje istine.
3. Hrabrost u iznošenju istine – Ibrahim je, usprkos tome što je bio sam protiv cijelog naroda, hrabro iznosio istinu i razotkrivao njihove zablude. To nas uči da neustrašivo govorimo istinu, makar bili i sami.
4. Ljubav prema Allahu – Kada čovjek shvati da samo Allah može koristiti i štetiti, njegovo srce se ispunjava ljubavlju prema Njemu i potpunim oslanjanjem na Njega, a odvaja se od svega što je lažno i nemoćno.