Sura El-Mu'minun — Ajet 47

Značenje riječi:

• "Ve-kavmuhuma" – njihov narod, misli se na Beni Israil (sinove Israilove).
• "Abidun" – pokorni, ponizni, potčinjeni poput robova.

Tumačenje ajeta:

Nakon što su Musa i Harun, alejhimasselam, pozvali faraona i njegove velikaše da vjeruju u Allaha i da oslobode sinove Israilove, faraon i njegovi ljudi su oholo odgovorili: "Zar da povjerujemo dvojici ljudi kao što smo mi, koji nemaju nikakve prednosti nad nama – nisu ni kraljevi ni bogataši? A njihov narod, Beni Israil, su naši robovi koji su nam pokorni i potčinjeni. Kako onda oni mogu biti poslanici, a njihov narod je u našoj vlasti i pod našom vlašću?"

Oni su odbili vjerovati ne zbog toga što nisu imali dokaza, već zbog svog inata, oholosti i prezira prema Musau i Harunu, smatrajući ih običnim ljudima bez ugleda i moći. Nisu shvatili da Allah bira za poslanstvo onoga koga On hoće, bez obzira na društveni status ili imetak, i da poslanici ne dolaze sa svjetovnom vlašću, već sa istinom i znakovima od Allaha.

Pouke iz ajeta:

1. Veličina čovjeka kod Allaha nije u njegovom imetku, položaju ili porijeklu, već u njegovoj bogobojaznosti i iskrenosti.
2. Oholost i prezir prema drugima su osobine koje čovjeka odvode od istine, kao što su faraon i njegov narod odbili vjerovati zbog svoje oholosti.
3. Poslanici i vjerovjesnici su dolazili kao obični ljudi, ali su imali podršku Allaha, što je dovoljno da se povjeruje u njihovu istinitost.
4. Ne treba suditi o istini na osnovu toga ko je iznosi, već na osnovu dokaza i sadržaja poziva.
5. Poniznost i skromnost su odlike vjernika, dok je oholost odlika nevjernika i tlačitelja.