Sura Er-Rum — Ajet 49

Značenje riječi:

• lemublisīn (لَمُبْلِسِينَ) – očajni, izgubili nadu, klonuli duhom.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah nas obavještava o stanju ljudi prije nego što im pošalje kišu. Oni su, prije nego što im je kiša spuštena, bili u stanju dubokog očaja i potištenosti. To očajanje nastajalo je zbog dugotrajne suše i izostanka padavina, pa su izgubili svaku nadu da će Allah poslati kišu i oživiti zemlju. Ovaj ajet dolazi nakon opisa radosti koju ljudi osjete kada im Allah pošalje kišu nakon suše, a ovdje se naglašava kontrast između tog stanja očaja i kasnijeg veselja. To je dokaz Allahove moći i Njegove milosti prema stvorenjima – On je Taj koji iz očaja i beznada izvodi radost i nadu, i niko osim Njega ne može promijeniti stanje ljudi.

Pouke iz ajeta:

• Ovo je poziv čovjeku da se uvijek nada Allahovoj milosti, ma koliko prilike izgledale teške, jer Allahova moć nadilazi sve prepreke.
• Ajet nas uči da je očaj od Allahove milosti jedan od velikih grijeha, te da vjernik treba biti strpljiv i pun nade u Allaha, znajući da će nakon teškoće doći olakšanje.
• U ovome je i dokaz da je promjena godišnjih doba, kiša i suša – sve to u Allahovoj ruci, što jača vjeru u Njega i potiče na zahvalu i pokornost.
• Ajet također budi u čovjeku osjećaj poniznosti pred Allahom, jer pokazuje koliko je čovjek slab i ovisan o Allahovoj milosti u svakom trenutku.