Sura Es-Saffat — Ajet 125

Značenja riječi:

• Ba'l – ime kipa/idola kojeg je narod poslanika Il'jasa (a.s.) obožavao.
• Tezrune – ostavljate, napuštate.
• Ahsenul-halikin – Najbolji od stvoritelja, odnosno Allah, dž.š.

Tumačenje ajeta:

Allah, dž.š., u ovoj plemenitoj ajeti prenosi riječi Svog poslanika Il'jasa (a.s.) upućene njegovom narodu, sinovima Israilovim. Poslanik ih je ukorio i upitao ih s prekorom: "Zar obožavate idola po imenu Ba'l, a ostavljate i napuštate obožavanje Allaha, Koji je najbolji od svih stvoritelja?"

Ovaj ajet ukazuje na težinu njihovog grijeha – oni su, umjesto da obožavaju Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje, koji je najmilostiviji i najbolji od svih koji stvaraju, okrenuli se obožavanju običnog kipa koji ništa ne može učiniti. To je vrhunac zablude i nepravde prema vlastitim dušama.

Ajet također naglašava da je Allah, dž.š., jedini dostojan ibadeta, jer je On Taj Koji je sve stvorio, Onaj Koji je najbolji Stvoritelj, i niko Mu nije sličan niti ravan u stvaranju.

Pouke iz ajeta:

1. Vjernik mora biti iskren u svom ibadetu – ibadet pripada samo Allahu, dž.š., i niko drugi nije dostojan obožavanja, ma koliko neko bio velik ili moćan.
2. Opasnost od slijeđenja tradicije predaka – narod Il'jasa (a.s.) je nastavio obožavati idole samo zato što su to činili njihovi preci, iako je to bila očita zabluda. Ovo nas uči da moramo provjeravati svoja uvjerenja i postupke prema mjerilu Kur'ana i sunneta, a ne prema naslijeđenim običajima.
3. Veličina Allahovog stvaranja – podsjećanje na to da je Allah najbolji Stvoritelj budi u srcu vjernika ljubav i poštovanje prema Uzvišenom, te ga podstiče na razmišljanje o savršenstvu Allahovog stvaranja u svemiru, što jača iman i povezanost s Gospodarom.
4. Hrabrost u pozivanju u dobro – poslanik Il'jas (a.s.) je hrabro ukazao na grešku svog naroda, bez obzira na njihovu brojnost i moć. Ovo nas uči da je pozivanje u dobro i ispravljanje zabluda od najvećih vrlina, te da vjernik ne smije šutjeti pred nepravdom i grijehom.
5. Allah je jedini koji zaslužuje našu zahvalnost i pokornost – jer je On Taj Koji nas je stvorio i dao nam sve blagodati, pa je nepravda i nezahvalnost ostaviti Njegovu vjeru i okrenuti se nečemu što ništa ne vrijedi.