Sura Es-Saffat — Ajet 144

Značenje riječi:

• Fe-lebesa – sigurno bi ostao, boravio.
• Batnihi – u njegovoj utrobi (utrobi kita).
• Jevme jub'asun – Dana kada će (svi ljudi) biti proživljeni (Sudnjeg dana).

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, obavještava nas o velikoj milosti koju je ukazao Svome vjerovjesniku Junusu, alejhis-selam. Da Junus, alejhis-selam, nije prije toga činio mnogo dobrih djela i iskreno se predao Allahu, i da nije u tami utrobe kita izgovorio svoju čuvenu dovu: "La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin" (Nema istinskog boga osim Tebe, slavljen neka si, ja sam, zaista, bio od zulumćara), on bi ostao u utrobi kita sve do Sudnjeg dana. Utroba kita bi mu postala grobom iz kojeg se ne bi izašlo sve do dana proživljenja.

Međutim, zahvaljujući Allahovoj milosti i Junusovoj iskrenoj pokajanju i zikru, Allah je primio njegovu dovu i izbavio ga iz te tame, kao što je rečeno u nastavku sure. Ovaj ajet naglašava da je Junusovo izbavljenje bilo čista Allahova milost, a ne rezultat njegove vlastite moći ili planiranja.

Pouke iz ajeta:

1. Moć dove i zikra – Dova i sjećanje na Allaha u teškim trenucima su ključ izbavljenja iz najtežih situacija. Junusova dova je postala poznata kao "dova nevolje" koju muslimani izgovaraju u teškoćama.
2. Pokajanje briše grijehe – Iskreno pokajanje i priznanje vlastite greške (Junus je priznao: "Bio sam od zulumćara") otvara vrata Allahove milosti, ma koliko situacija izgledala beznadežna.
3. Allahova milost je iznad svega – Čak i kada čovjek učini grešku koja ga dovede u propast, Allahova milost može ga spasiti ako se iskreno vrati Allahu.
4. Djela koja prethode nevolji – Junusovo prethodno dobro stanje i bogobojaznost bili su razlog da Allah primi njegovu dovu u nevolji. Ovo nas uči da dobra djela i ibadet prije nevolje imaju ogroman značaj.
5. Strpljenje i povjerenje u Allaha – Čovjek ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, ma koliko situacija bila teška, jer Allah može izbaviti Svoga roba iz najdubljih tmina na način koji on ne može ni zamisliti.