Sura Sad — Ajet 14

Značenje riječi:

• إِن كُلٌّ إِلَّا – "Nema nijednog od njih a da nije..." – potvrda da je svaki od tih naroda počinio isto djelo.
• كَذَّبَ الرُّسُلَ – poricao je poslanike, odnosno smatrao ih lažovima.
• فَحَقَّ عِقَابِ – tako im je postala obavezna Moja kazna, odnosno zaslužili su je i ona ih je stigla.

Tumačenje ajeta:

U prethodnim ajetima Allah je spomenuo skupine naroda koji su se udružili protiv svojih poslanika i poricali istinu koju su im donijeli. Ovim ajetom Allah obavještava da nijedan od tih naroda – poput Nuhovog naroda, Ada, Semuda, faraona, Lutovog naroda i stanovnika Ejke – nije ostao pošteđen tog grijeha. Svi su oni poricali svoje poslanike, a pošto su poslanici donosili jednu te istu vjeru i pozivali na istog Gospodara, poricanje jednog od njih značilo je poricanje svih njih. Zbog toga im je kazna postala obavezna i neizbježna, te ih je Allahova kazna stigla, bilo odmah ili nakon što im je data prilika.

Ovi narodi su imali moć, snagu i mnogobrojnost, ali ih to nije zaštitilo od Allahove kazne kada su poricali istinu. Njihovo udruživanje i sloga u zlu nije im koristilo ništa, jer je Allahova odluka nepromjenjiva – On kažnjava one koji poriču Njegove poslanike.

Pouke iz ajeta:

• Poricanje jednog poslanika je poricanje svih poslanika, jer su svi oni došli s jednom istinom i pozivali na jednog Boga.
• Oni koji se udruže protiv istine i dogovore poricanje vjerovjesnika neće umaći Allahovoj kazni, ma koliko bili moćni i brojni.
• Allahova kazna je sigurna i neizbježna za one koji svjesno poriču istinu nakon što im je došla, čak i ako je odgođena do Sudnjeg dana.
• Ova priča je opomena današnjim generacijama da ne slijede stopu onih koji su poricali poslanike, jer je Allahova kazna jednaka za sve koji čine isto zlo.
• Ustrajnost na istini i vjerovanje u poslanike je put spasa, dok je poricanje i oholost put propasti, bez obzira na privremenu moć koju čovjek posjeduje.