Sura En-Nisa — Ajet 105

Značenje riječi:

• El-Kitab – Kur'an.
• Bil-Hakk – s istinom, odnosno sadržeći istinu u svemu što donosi.
• Li Tahkume – da sudiš i presuđuješ.
• Bima Erakallāh – onim što ti je Allah objavio i na šta te je uputio.
• Lil-Hā'inīn – onima koji čine izdaju (sebi, povjerenju i istini).
• Hasīm – onaj koji se svađa, brani ili zastupa nekoga pred sudom.

Tumačenje ajeta:

Allah, Uzvišeni, obraća se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Mi smo ti objavili Kur'an s punom istinom", odnosno Kur'an je objavljen tako da sadrži istinu u svim svojim naredbama, zabranama, vijestima i poukama. To znači da je on temelj istine i mjerilo kojim se razlikuje ispravno od neispravnog.

Zatim Allah kaže: "da sudiš među ljudima onim što ti je Allah pokazao", odnosno da donosiš presude na osnovu onoga što ti je Allah objavio i na šta te je uputio, a ne na osnovu svojih želja ili ljudskih prohtjeva. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije sudio po svom nahođenju, već isključivo po Allahovoj objavi.

Na kraju, Allah upozorava Svoga Poslanika: "i ne budi onima koji čine izdaju zastupnik" – to jest, ne brani i ne zauzimaj se za one koji su izdali povjerenje, bilo da su izdali sebe čineći grijehe, bilo da su izdali tuđa prava ili povjerenje koje im je dato. Ovaj ajet je objavljen povodom konkretnog slučaja: čovjek po imenu Tu'me ibn Ubajrik iz plemena Ensarija ukrao je oklop, a potom ga sakrio kod jednog Jevreja. Kada je stvar otkrivena, Tu'me se zakleo da nije krao, a oklop je pronađen kod Jevreja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio na tome da kazni Jevreja, ali je Allah objavio ovaj ajet upozoravajući da se ne zauzima za izdajnika, jer je istina bila na strani Jevreja, a ne na strani kradljivca koji je lagao i izdao povjerenje.

Dakle, suština ajeta je da je suđenje isključivo na osnovu objave i istine, a ne na osnovu privida, lažnih izjava ili zauzimanja za one koji su izdali povjerenje, ma koliko se oni trudili da prikažu stvar drugačijom.

Pouke iz ajeta:

1. Kur'an je objavljen s istinom i on je jedini izvor ispravnog suđenja i rješavanja sporova među ljudima. Svako ko želi pravdu mora joj se vratiti.
2. Sudija i svaki onaj ko donosi odluke mora se strogo držati Allahovih propisa, a ne svojih želja, interesa ili pritisaka okoline.
3. Čovjek ne smije braniti nepravdu niti zastupati izdajnika, čak i ako izgleda da je prividno u pravu. Istina je iznad svega, a Allah zna skriveno i javno.
4. Ova priča nas uči koliko je islam pažljiv prema pravdi – čak i kada je optuženi Jevrej, a tužilac musliman, istina je presudna, jer pravda ne poznaje privilegije.
5. Ajet nas upozorava da ne budemo oruđe u rukama onih koji krše povjerenje, bilo da je riječ o imovini, časti ili bilo čemu drugom. Čuvanje povjerenja i istine je od najvećih vrlina vjernika.