Sura Ez-Zarijat — Ajet 53

Značenja riječi:

• Etevâsav bih: Da li su jedni drugima to preporučili i ostavili u amanet?
• Tâgûn: Oni koji su prešli granicu u zlu, oholi i nepokorni Allahu.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, upućuje pitanje kojim ukorava nevjernike: "Da li su raniji narodi preporučili kasnijim narodima da poriču poslanike i da govore iste riječi koje vi govorite?" Odgovor je jasan – nisu se mogli međusobno dogovarati niti prenositi poruku jedni drugima, jer su razdvojeni stoljećima. Ali, ono što ih je ujedinilo u istom stavu i istim riječima jeste njihov zajednički karakter – tiranija i oholost prema Allahu i Njegovim poslanicima. Njihova srca su se složila u nevjerstvu, pa su kasniji govorili ono što su govorili i raniji, ne zato što su se dogovorili, već zato što su svi bili isti – prelazili su granice u zlu, uznosili se na zemlji i odbijali istinu iz oholosti. Ovo je dokaz da je njihovo poricanje poslanika bilo plod tvrdoglavosti i tiranije, a ne rezultat istraživanja ili sumnje.

Pouke iz ajeta:

• Nevjernici svih vremena dijele isti duh oholosti i tvrdoglavosti, pa se njihove riječi i stavovi podudaraju iako se nisu dogovarali – to pokazuje da je nevjerstvo bolest srca, a ne rezultat razmišljanja.
• Čovjek koji je ohol i tiranin neće prihvatiti istinu čak i kada mu bude jasno predočena, jer ga njegova oholost odvraća od pokornosti Allahu.
• Musliman treba biti ponizan pred Allahom i istinom, te izbjegavati oholost koja je bila odlika naroda koji su poricali poslanike.
• Sličnost u zlu među ljudima nije opravdanje, već dokaz da su svi slijedili isti put zablude – zato treba tražiti društvo dobrih i iskrenih vjernika.