Sura El-En'am — Ajet 89

Značenje riječi:

• El-Kitab: Božanske knjige koje su objavljivane odabranim poslanicima.
• El-Hukm: Razumijevanje vjere, mudrost i pravedno suđenje.
• En-Nubuvve: Poslanstvo i odabranost za prenošenje Božije objave.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovom ajetu ukazuje na skupinu Svojih odabranih poslanika – poput Ibrahima, Ishaka, Jakuba, Nuha, Davuda, Sulejmana, Ejjuba, Jusufa, Muse, Haruna, Zekerijja, Jahjaa, Isaa, Iljasa, Iljesaa, Junusa, Luta i drugih – kojima je podario tri velike počasti: objavljene knjige (poput Suhufa Ibrahima, Tevrata, Zebura i Indžila), mudrost i razumijevanje vjere te časno poslanstvo.

Zatim se Allah obraća Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći mu da ako njegov narod – kurejšijski nevjernici – zaniječe ove blagodati i ne povjeruje u ono što im je doneseno, neka se ne brine. Jer, Allah je za tu Knjigu, mudrost i poslanstvo pripremio druge ljude koji neće biti nevjernici – to su ensarije, muhadžiri i svi koji ih budu slijedili do Sudnjeg dana. Oni će vjerovati u ove istine, čuvati ih i živjeti po njima, za razliku od onih koji su ih odbacili.

Pouke iz ajeta:

1. Allahova odabranost poslanika je čista milost koju On dodjeljuje kome želi, a to pokazuje koliko je vjerovjesništvo velika počast.
2. Kada jedan narod odbije istinu, Allah ne ostaje bez onih koji će je prihvatiti – uvijek postoje srca spremna za vjeru, što ulijeva nadu u širenje islama.
3. Uzvišeni Allah je još u vrijeme objave ovog ajeta nagovijestio da će ensarije i muhadžiri biti nosioci ove vjere, što potvrđuje njihovu visoku vrijednost i čast.
4. Vjera nije vezana za jedan narod ili pleme – ona je univerzalna poruka za sve ljude, a najbolji među ljudima su oni koji je prihvate i žive po njoj.
5. Ovaj ajet tješi vjernike i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pokazujući da neuspjeh poziva kod jednog naroda ne znači kraj – istina uvijek nađe put do onih koji su je dostojni.