Sura El-Adijat — Ajet 6

Značenje riječi:

• El-Kenud (الكنود): označava onoga ko je nezahvalan, tvrdoglav u poricanju dobročinstava, onaj koji spominje samo nevolje a zaboravlja blagodati. U arapskom jeziku ova riječ opisuje osobu koja jede samu sebi (kada je riječ o zemlji koja ne rađa plodom), a preneseno značenje je čovjek koji ne priznaje dobro koje mu je učinjeno.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah u ovoj suri govori o čovjekovoj prirodi kada ostane prepušten sam sebi, bez odgoja i upute. Čovjek je po svojoj naravi sklon nezahvalnosti prema svome Gospodaru. On je "kenud" – što znači da je tvrdoglavo nezahvalan na Allahovim blagodatima, da ih poriče i ne priznaje. On je onaj koji kada ga zadesi dobro, zaboravlja na njega, a kada ga zadesi zlo, očajava i gubi nadu.

Ovaj ajet ukazuje na činjenicu da je čovjek po prirodi sklon uskraćivanju dobra – on uskraćuje ono što Allah od njega traži od imetka, pomoći i dobročinstva prema drugima. On je škrt i tvrdog srca prema onome što mu je naređeno, osim ako ga Allah uputi i oplemeni njegovu dušu.

Također, čovjek je nezahvalan na svim blagodatima koje mu je Allah darovao – zdravlju, imetku, porodici, sigurnosti – jer kada mu Allah da blagodat, on je ne prepoznaje kao dar od Allaha, a kada ga zadesi iskušenje, on očajava i gubi strpljenje.

Pouke iz ajeta:

1. Čovjekova priroda je sklona nezahvalnosti i zaboravu na Allahove blagodati, što nas uči da moramo svjesno njegovati zahvalnost (šukr) u svome srcu i na svome jeziku.
2. Ovaj ajet nas podsjeća da je zahvalnost Allahu put ka povećanju blagodati, jer je Allah obećao: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati" (Ibrahim, 7).
3. Spoznaja ove ljudske slabosti treba da nas učini poniznim pred Allahom i da nas navede da Mu se stalno obraćamo moleći Ga da nas sačuva od nezahvalnosti i da nam podari plemenitost duše.
4. Ovaj ajet nas uči da je prava vrijednost čovjeka u njegovoj zahvalnosti i darežljivosti, a ne u imetku i položaju, te da je lijepo ponašanje prema ljudima i dijeljenje s njima od najvećih ibadeta.
5. Kada čovjek spozna svoju slabu prirodu, lakše će se okrenuti Allahu tražeći od Njega pomoć u oplemenjivanju svoje duše, jer samo Allah može promijeniti ljudsku prirodu na bolje.