Sura El-Enbija — Ajet 109

Značenja riječi:

• تَوَلَّوْا – okrenu se, odbiju (od vjerovanja).
• آذَنتُكُمْ – objavio sam vam, obavijestio sam vas.
• عَلَىٰ سَوَاءٍ – na jednak način, podjednako (da smo svi jednako obaviješteni).
• وَإِنْ أَدْرِي – a ja ne znam, ne posjedujem znanje.
• مَا تُوعَدُونَ – ono čime vam se prijeti (kazna).

Tumačenje ajeta:

Kada se ovi nevjernici okrenu od onoga što im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio i odbiju da povjeruju, Allah mu naređuje da im kaže: "Ja sam vas sve obavijestio o onome što mi je Allah objavio, i upozorio sam vas na posljedice vašeg nevjerovanja. Sada smo mi i vi u jednakom položaju – vi znate ono što sam vam objavio, a ja sam ispunio svoju dužnost prema vama. Nakon ovog upozorenja, više nema izgovora." Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da on ne zna kada će se kazna kojom im se prijeti dogoditi – da li će biti blizu ili daleko. To znanje pripada jedino Allahu, a Poslanik je samo upozoritelj koji prenosi objavu. Ova neizvjesnost o vremenu kazne čini je još strašnijom i težom za one koji je zaslužuju, jer žive u stalnom strahu i iščekivanju.

Pouke iz ajeta:

1. Iskrenost u prenošenju poruke – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jasno i potpuno prenio Allahovu objavu, ne skrivajući ništa. Ovo nas uči da i mi trebamo biti iskreni i jasni u prenošenju istine, bez obzira na reakciju ljudi.
2. Niko nema izgovor nakon upozorenja – Kada čovjek primi jasnu poruku i upozorenje, pred Allahom više nema opravdanja. Ovo nas podsjeća na važnost da primimo objavu i da se pokorimo Allahu dok je vrijeme.
3. Znanje o času kazne pripada samo Allahu – Mi ne znamo kada će doći kraj, kazna ili Sudnji dan. Zato trebamo biti spremni u svakom trenutku i živjeti u pokornosti Allahu, ne odlažući dobra djela.
4. Strah i nada – Spominjanje neizvjesnosti kazne budi u vjerniku strahopoštovanje prema Allahu, dok istovremeno jača nadu u Njegovu milost. Ovo je uravnotežen pristup koji nas vodi ka iskrenom vjerovanju i dobrom djelovanju.
5. Obaveza je prenijeti, a ne prisiliti – Poslanikova zadaća je bila samo prenošenje poruke, a ne prisiljavanje ljudi na vjerovanje. Ovo nas uči da i mi trebamo pozivati u dobro na lijep način, a rezultate prepustiti Allahu.