Sura El-Kasas — Ajet 24

Značenje riječi:

• "Feseka lehuma" – napojio je njihova stada.
• "Tevelła ila-d-dhill" – povukao se u hladovinu (pod stablo).
• "Fekir" – potreban, siromašan, u nuždi.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je Musa, alejhi selam, stigao na vodu Medjena, ugledao je dvije žene koje su čekale da napoje svoja stada, dok su se pastiri već napojili svoja. Osjetivši prema njima samilost, prišao im je i upitao ih šta im je, a one su mu rekle da ne mogu napojiti stoku dok se pastiri ne raziđu, te da im je otac star i nemoćan. Musa im je, alejhi selam, napojio stada, a zatim se povukao u hladovinu jednog drveta, iscrpljen od vrućine i gladi. Tu je, u stanju poniznosti i potpune predanosti, uputio dovu svome Gospodaru: "Gospodaru moj, zaista sam potreban svakog dobra koje mi spustiš, pa makar to bila i najmanja hrana." Ovom dovom on nije izričito tražio, već je svoju potrebu prepustio Allahu, znajući da On zna stanje Svojih robova. To je bio izraz njegove vjere i pouzdanja u Allaha, te poniznosti pred Njim, iako je bio jak i sposoban čovjek.

Pouke iz ajeta:

• Lijepi moral i pomaganje drugima: Musa je, alejhi selam, pomogao dvjema ženama iako nije bio dužan, što nas uči da trebamo pomagati ljudima u nevolji, bez očekivanja nagrade od njih.
• Skromnost i poniznost u dovi: Čovjek treba biti svjestan svoje potrebe za Allahom i obraćati Mu se ponizno, čak i kada je u teškoj situaciji, jer je On Taj koji opskrbljuje.
• Pouzdanje u Allaha nakon truda: Musa je učinio ono što je mogao – napojio je stada – a zatim se obratio Allahu za ono što nije mogao – hranu. To je primjer spojanja truda i dove.
• Vrijednost rada i truda: Iako je bio umoran i gladan, Musa nije zapostavio pomoć drugima, što pokazuje da rad i trud ne umanjuju čovjekov ugled, već ga uzdižu.
• Allahova blizina onima koji Mu se obrate: Dova Musaa, alejhi selam, nije ostala bez odgovora – Allah mu je olakšao i uputio ga ka dobroj ženi i domu. To nas uči da je dova ključ svakog dobra.