Sura Ez-Zuhruf — Ajet 57

Značenja riječi:

• "Duriba meselen" – kada je naveden kao primjer, odnosno kada je spomenut kao dokaz i poređenje.
• "Tesiddune" – podižu galamu, buku i viku; bune se i negoduju.

Tumačenje ajeta:

Kada su mušrici (oni koji pripisuju Allahu sudruge) čuli ajet u kojem se kaže da će ono što oni obožavaju pored Allaha biti gorivo u Džehennemu, rekli su: "Zadovoljni smo da naši kumiri budu u rangu Isa sina Merjeminog, jer njega kršćani obožavaju kao boga, a on je u tom ajetu spomenut kao primjer onoga što se obožava pored Allaha."

Kada su to izgovorili, a ti si im, o Poslaniče, prenio taj ajet, tvoj narod je digao veliku galamu i buku, radujući se i likujući, misleći da su time pobili tvoj dokaz i da su u pravu. Oni su to rekli iz inata i prkosa, a ne tražeći istinu, jer su znali da Isa, alejhis-selam, nije bio zadovoljan time što su ga kršćani obožavali, niti je on to naređivao.

Allah je, odgovarajući na njihovu zabludu, objavio da oni kojima je prethodila dobra odredba od Allaha – poput Isaa, Ezre i drugih vjerovjesnika i čestitih robova koji su bili obožavani pored Allaha – neće biti u Džehennemu, jer oni nisu bili zadovoljni time što su ih ljudi obožavali. U vatru će ući samo oni koji su bili zadovoljni da budu obožavani pored Allaha, poput lažnih božanstava i šejtana.

Pouke iz ajeta:

1. Ova priča nas uči da je Kur'an dovoljan dokaz protiv svakog ko traži istinu, a onaj ko traži izgovor – naći će ga u svojoj zabludi, ali to mu neće koristiti pred Allahom.
2. Ajet nas upozorava na opasnost slijeđenja strasti i inata u vjerskim pitanjima, jer su mušrici odbacili istinu samo zato što im se nije svidjela, a ne zato što su imali valjan dokaz.
3. U njemu je i velika radosna vijest za iskrene Allahove robove: oni koji su činili dobro i bili predani Allahu neće biti kažnjeni zbog grijeha drugih ljudi koji su ih pogrešno obožavali. Allahova pravda je savršena – On neće kazniti nevinog zbog tuđe greške.
4. Ajet nas također uči da je čovjek odgovoran samo za svoja djela i namjere, te da će svako biti suđen prema onome što je sam činio, a ne prema onome što su drugi o njemu govorili ili činili u njegovo ime.