Sura El-Ma'ida — Ajet 62

Značenja riječi:

• El-ism (الإثم): grijeh, a ovdje se misli na širk (pripisivanje ortaka Allahu) i sve vrste grijeha.
• El-udvan (العدوان): nepravda i prelaženje granica koje je Allah propisao.
• Es-suht (السحت): ono što je zabranjeno i nečisto, a posebno se odnosi na mito (rišvet) i prisvajanje imetka ljudi na nepravedan način.

Tumačenje ajeta:

Allah, dželle šanuhu, obraća se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Ti vidiš mnoge od njih" — misleći na jevreje i licemjere — "kako žure u grijeh i neprijateljstvo." Oni ne samo da čine grijehe, već se u njih utrkuju i natječu, kao da se takmiče ko će više zgriješiti. Njihovi grijesi uključuju: govorenje laži, svjedočenje lažnog svjedočenja, činjenje nepravde prema ljudima, kršenje Allahovih propisa i prelaženje granica koje je On postavio.

Zatim Allah spominje i njihovo "jedenje suhta" — to jest, prisvajanje imetka ljudi na zabranjen i nečist način, kao što su mito, kamata (riba), podmićivanje sudija i slično. Oni su to činili uprkos tome što su imali znanje i što su im njihove knjige to zabranjivale.

Na kraju ajeta Allah izriče oštru osudu njihovog postupka: "Kako je samo loše ono što su radili!" Ova riječ "lebi'se" (لَبِئْسَ) je izraz najdubljeg prijekora i osude, kojim Allah pokazuje koliko je gnusan i odvratan njihov postupak, te da je to djelo koje zaslužuje Njegovu srdžbu i kaznu.

Pouke iz ajeta:

1. Utrkivanje u dobru je pohvalno, a utrkivanje u zlu je pogubno — ovaj ajet nas upozorava da ne smijemo biti poput onih koji se takmiče u grijesima, već da se takmičimo u dobrim djelima i poslušnosti Allahu.
2. Zabrana mita i prisvajanja tuđeg imetka na nepravedan način — ovo je veliki grijeh koji uništava društvo i ruši pravdu, a islam ga je strogo zabranio.
3. Grijeh nije samo činjenje zabranjenog, već i prelaženje granica u odnosima s ljudima — vjernik mora biti pravedan i pošten u svim svojim postupcima.
4. Allah osuđuje one koji čine grijehe uprkos znanju — ovi ljudi su imali knjige i znanje, ali su ih zanemarili. To nas podsjeća da znanje obavezuje na djelovanje.
5. Lijepi moral i poštenje su temelji islamskog društva — kada ljudi počnu prisvajati tuđe imetke i činiti nepravdu, društvo se raspada, a Allahova kazna postaje neminovna. Zato nas islam uči da budemo pošteni, pravedni i da se čuvamo svakog oblika grijeha.