Sura Hud — Ajet 99

Značenje riječi:

• رِفْد – dar, pomoć, ono što se nekome pruži ili dodijeli.
• مَرْفُود – ono što je dato i pruženo, odnosno ono što im je priloženo i nagomilano.

Tumačenje ajeta:

Nakon što je spomenuta sudbina faraona i njegovog naroda koji su potopljeni u moru, Uzvišeni Allah obavještava da su oni, uz kaznu koju su doživjeli u ovom svijetu – potapanje i uništenje – bili praćeni i prokletstvom, odnosno udaljavanjem od Allahove milosti i dobrote. To prokletstvo ih je pratilo u ovozemaljskom životu, a bit će ih praćeno i na Sudnjem danu, kada će biti bačeni u Vatru i podvrgnuti vječnoj kazni.

Zatim Uzvišeni Allah kaže da je to što ih je zadesilo – prokletstvo na ovom i na onom svijetu, uz kaznu i poniženje – zaista loš "dar" koji im je pružen i nagomilan. To je najgora pomoć koja im je data, jer im ništa od toga neće koristiti, niti će ih spasiti od patnje. Naprotiv, to će im samo povećati žalost i patnju.

Dakle, ajet ukazuje na to da su faraon i njegovi sljedbenici kažnjeni dvostrukom kaznom: kaznom u ovom svijetu (potapanje) i kaznom na Sudnjem danu (Vatra), uz prokletstvo koje ih prati na oba mjesta.

Pouke iz ajeta:

• Kazna Allahova ne dolazi samo u jednom obliku; oni koji su bili neprijatelji istine i tlačitelji naroda bit će kažnjeni i na ovom i na onom svijetu, što pokazuje Allahovu pravdu i moć.
• Prokletstvo, odnosno udaljenost od Allahove milosti, najveća je kazna za vjernika, a ovdje vidimo da su upravo to zaslužili oni koji su se oholili i poricali Allahove znake.
• Ovaj ajet nas uči da je grijeh tlačenja i ugnjetavanja među najtežim grijesima, te da Allah ne ostavlja nepravdu bez kazne, bilo u ovom svijetu ili na onom.
• Vjernik treba biti zahvalan Allahu na milosti koju mu je podario i truditi se da bude među onima koji su blizu Allahove milosti, a ne među onima koji su od nje udaljeni i prokleti.
• Ajet nas podsjeća na važnost pokajanja i povratka Allahu prije nego što bude kasno, jer kada kazna dođe, niko je ne može odvratiti.