Sura El-Enbija — Ajet 55

Značenje riječi:

• Bil-hakk (بِالْحَقِّ): s Istinom, ozbiljno i istinito.
• El-lâ'ibîn (اللَّاعِبِينَ): onih koji se šale, zabavljaju i ne govore ozbiljno.

Tumačenje ajeta:

Narod koji je razgovarao sa poslanikom Ibrahimom, nakon što im je on iznio istinu o njihovim zabludama i pozvao ih na vjerovanje u jedinog Allaha, ostao je iznenađen i zatečen njegovim riječima. Umjesto da razmisle o onome što im je rečeno, oni su upitali: "Jesi li nam došao s istinom i ozbiljnošću, ili se samo šališ i rugaš?" Ovim pitanjem htjeli su reći: "Da li ti je zaista stalo do onoga što govoriš i da li je to što iznosiš istina, ili si samo jedan od onih koji se zabavljaju i ne misle ozbiljno o onome što govore?"

Ovaj ajet pokazuje koliko je Ibrahimov narod bio zbunjen i začuđen njegovim pozivom. Oni nisu mogli shvatiti da neko može ozbiljno pozivati na napuštanje vjerovanja njihovih predaka i na obožavanje samo jednog Boga. Stoga su pomislili da se možda Ibrahim šali s njima, jer im je njegov poziv djelovao toliko neobično i teško prihvatljivo da su ga smatrali nemogućim.

Pouke iz ajeta:

1. Ozbiljnost u pozivanju Allahu: Poslanici su svoj poziv upućivali s punom ozbiljnošću i istinitošću, jer je riječ o najvećoj istini – vjerovanju u Allaha i Njegovoj objavi. Poziv Allahu nije igra ni šala, već najozbiljnija stvar u životu čovjeka.
2. Strpljenje na reakcije ljudi: Kada čovjek poziva u dobro i istinu, može naići na ismijavanje, sumnju i optužbe da se šali ili da nije ozbiljan. To je bio slučaj sa svim poslanicima, pa i sa Ibrahimom, a to treba biti podsticaj da ustrajemo u svom pozivu i da se ne obaziremo na neosnovane optužbe.
3. Veličina Ibrahimovog položaja: Ovaj ajet ukazuje na hrabrost i odlučnost poslanika Ibrahima koji je, uprkos ovakvoj reakciji svog naroda, nastavio svoj poziv i nije se pokolebao, što ga čini uzorom za sve vjernike u iskrenosti i istrajnosti.
4. Važnost razmišljanja: Narod je umjesto da razmisli o sadržaju Ibrahimovog poziva, odmah posumnjao u njegovu ozbiljnost. To nas uči da trebamo razmišljati o onome što nam se govori i da ne odbacujemo istinu prije nego što je proučimo i razumijemo.