Sura El-Enbija — Ajet 62

Značenje riječi:

• Ālihetina – naši bogovi, odnosno kipovi i idoli koje smo obožavali.
• Fe'alte – učinio si, počinio si.

Tumačenje ajeta:

Kada je narod vidio svoje kumire razbijene u komadiće, a među njima je ostao samo najveći kip netaknut, shvatili su da je to djelo Ibrahima, alejhi selam, jer je on bio poznat po svom protivljenju njihovom obožavanju idola. Doveli su ga pred sebe i upitali ga, osuđujući ga i negodujući: "Jesi li ti, o Ibrahime, učinio ovo našim bogovima? Jesi li ti taj koji ih je polomio i uništio?" Pitanje je bilo postavljeno u obliku prijekora i optužbe, jer su znali da je on jedini koji je mogao počiniti ovaj čin, s obzirom na njegov stav prema njihovim lažnim božanstvima.

Ibrahim, alejhi selam, je to učinio s namjerom da im dokaže nemoć njihovih kipova i da ih pozove na iskreno obožavanje Allaha, Jedinog Istinskog Boga. On je razbio manje kipove, a ostavio najveći, kako bi ih uputio da pitaju tog kipa ko je to učinio, te da tako shvate da kipovi ne govore, ne čuju i ne mogu ništa učiniti – pa kako onda mogu biti bogovi koji zaslužuju obožavanje?

Pouke iz ajeta:

• Ova situacija pokazuje hrabrost i mudrost poslanika Ibrahima, alejhi selam, u borbi protiv širka (mnogoboštva). On se nije plašio suočavanja s narodom, iako su ga optuživali, jer je bio svjestan da je na Istini.
• Ajet nas uči da je pozivanje u vjeru i ispravljanje pogrešnih uvjerenja dužnost svakog vjernika, te da se istina mora govoriti jasno i hrabro, bez obzira na posljedice.
• Razbijanje idola od strane Ibrahima je snažna poruka da ništa osim Allaha ne zaslužuje obožavanje, te da su svi lažni bogovi nemoćni i bezvrijedni. Ovo jača vjeru muslimana u čisti tevhid (monoteizam) i odbacivanje svakog oblika širka.
• Ajet također ukazuje na važnost razuma i logike u dokazivanju istine – Ibrahim je postupio na način koji je natjerao narod da sami razmisle o besmislenosti obožavanja kipova koji ne mogu ni sebi pomoći, a kamoli drugima.