Sura El-Fedžr — Ajet 18

Značenje riječi:

• "Tehāddūn" (تَحَاضُّونَ): podsticati jedni druge, hrabriti i nagovarati jedni druge na neko dobro djelo.
• "Miskin" (مِسْكِين): siromah koji nema dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe, a često je i skriveni siromah koji ne prosi.

Tumačenje ajeta:

U ovom ajetu Uzvišeni Allah ukazuje na još jedan nedostatak u ponašanju čovjeka koji pogrešno shvata život i bogatstvo. Allah, džellešanuhu, kaže da ljudi ne podstiču jedni druge na hranjenje siromaha, niti jedni druge savjetuju i bodre da nahrane onoga ko nema hljeba ni hrane. To znači da je njihova briga samo o vlastitom trbuhu i vlastitim interesima, a zaboravljaju na one kojima je pomoć najpotrebnija.

Ovo je prijekor upućen onima koji su okrenuti samo sebi i svom imetku, pa ne mare za siromašne i nevoljnike među sobom. Umjesto da jedni druge podstiču na dobročinstvo i pomaganje, oni su nemarni prema ovoj dužnosti i ne osjećaju odgovornost prema onima kojima je pomoć neophodna. Ovaj ajet također ukazuje na to da prava vrijednost čovjeka nije u bogatstvu i imetku, niti u tome koliko je neko poštovan u društvu zbog svog statusa, već u djelima dobra i pomaganju drugima.

Pouke iz ajeta:

1. Podsticanje na dobro je dio vjere – Svaki musliman treba da podstiče i bodri druge na dobra djela, posebno na pomaganje siromasima i potrebitima, jer to je zajednička odgovornost.
2. Briga o siromasima je znak iskrenog vjerovanja – Ko zaista vjeruje u Allaha i Njegovu nagradu, neće zaboraviti one kojima je pomoć potrebna, već će im priteći u pomoć i svojim imetkom i svojim savjetom.
3. Društvena solidarnost – Islam gradi društvo na međusobnoj pomoći i solidarnosti, gdje niko nije prepušten sam sebi, a siromah i nevoljnik imaju svoje mjesto u srcima i džepovima imućnijih.
4. Bogatstvo nije mjerilo vrijednosti – Čovjekova vrijednost kod Allaha nije u količini imetka, već u njegovoj spremnosti da dijeli i pomaže onima kojima je pomoć potrebna.
5. Opomena od škrtosti i nemara – Ajet je opomena svima koji su nemarni prema potrebama drugih, jer će se pred Allahom odgovarati ne samo za ono što su činili, već i za ono što su mogli učiniti, a nisu.