Sura Ali-Imran — Ajet 67

Značenje riječi:

• Hanifan: Onaj koji se kloni svih lažnih vjerovanja i iskreno se okreće jedino Allahu, slijedeći pravu vjeru.
• Musliman: Onaj koji se u potpunosti predaje Allahu i pokoran je Njegovoj volji.

Tumačenje ajeta:

Allah, džellešanuhu, ovim ajetom oslobađa poslanika Ibrahima, alejhis-selam, od svih lažnih pripistvanja koja su mu pripisivali sljedbenici različitih grupa. On nije bio židov, jer je židovska vjera došla nakon njega, niti je bio kršćanin, jer je kršćanska vjera također došla nakon njega. Ibrahim, alejhis-selam, živio je prije objave Tevrata i Indžila, pa je nemoguće da je pripadao tim vjerama.

On je bio hanif – čovjek koji se klonio svih lažnih bogova i iskrivljenih vjerovanja, i musliman – potpuno predan Allahu, jedinom Gospodaru, iskren u svom ibadetu i pokornosti Njemu. On nije bio od onih koji Allahu pripisuju sudruge, niti je ikada pripadao redovima mušrika, bez obzira na to što su arapski mušrici tvrdili da slijede njegovu vjeru.

Ovaj ajet dolazi kao odgovor i opomena onima koji su raspravljali o vjeri Ibrahima, alejhis-selam, bilo da su to bili židovi, kršćani ili arapski mušrici, jer su svi oni pogrešno pripisivali Ibrahimu ono što on nije bio.

Pouke iz ajeta:

• Vjera Ibrahima, alejhis-selam, bila je čisti tevhid – vjerovanje u jednog Allaha, bez ikakvog primjesa širka. Ovo je suština islama koju je donio i naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
• Čovjek se ne može nazivati sljedbenikom nekog poslanika ako ne slijedi njegovu pravu vjeru, već samo ako slijedi ono što je taj poslanik zaista donio.
• Islam je vjera svih Allahovih poslanika, od prvog do posljednjeg, i svako ko tvrdi da voli Ibrahima, alejhis-selam, mora slijediti njegovu vjeru – potpunu predanost Allahu i klonjenje od svakog širka.
• Ovaj ajet nas uči da je istinska vrijednost čovjeka u njegovoj vjeri i djelima, a ne u pripisivanju sebe nekoj grupi ili naciji bez stvarnog slijeđenja njihovih načela.