Sura Hud — Ajet 36

Značenja riječi:

• "Fela tebteis" (فَلَا تَبْتَئِسْ) – ne budi tužan, ne očajavaj i ne žalosti se.
• "Bima kanu yef'alun" (بِمَا كَانُوا يَفْعَلُونَ) – zbog onoga što su činili od poricanja, ismijavanja i ustrajavanja na nevjerstvu.

Tumačenje ajeta:

Nakon dugog perioda u kojem je Nuh, alejhi selam, pozivao svoj narod u vjeru – noću i danju, tajno i javno – Allah je njemu objavio odluku da od njegovog naroda više niko neće povjerovati osim onih koji su već prije povjerovali. To je značilo da je došao kraj perioda pozivanja i da je nastupilo vrijeme kazne. Allah je time utješio Svog vjerovjesnika i uklonio njegovu tugu zbog njihovog ponašanja, jer im je obećao propast i uništenje. Nakon ove objave, Nuh je shvatio da je njihova sudbina zapečaćena i da je svaki daljnji trud uzaludan, pa je tada uputio prokletstvo protiv njih moleći: "Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika!" (Nuh: 26). Ovaj ajet predstavlja prekretnicu u Nuhovoj misiji – od strpljivog poziva do konačnog rastanka i prepuštanja stvari Allahu.

Pouke iz ajeta:

• Vjerovjesnici nisu bili pošteđeni tuge i brige zbog nevjerstva svog naroda, što pokazuje da je briga za uputu ljudi bila njihova najveća odlika.
• Kada Allah odluči kazniti narod, niko ne može odvratiti Njegovu odluku, a vjerovjesnik se miri s Allahovom voljom.
• Strpljenje u pozivanju u vjeru ima svoj kraj kada Allah jasno odredi da više nema nade u uputu – tada se vjernik prepušta Allahovoj mudrosti.
• Ovaj ajet uči vjernike da ne očajavaju i ne tuguju zbog onih koji ustraju u nevjerstvu, jer Allahova pomoć dolazi nakon strpljenja, a istina na kraju pobjedi.