Sura Eš-Šu'ara — Ajet 177

Značenje riječi:

• Eš-Šu'ajb – Allahov poslanik, poznat i kao "hatibul-enbija" (propovjednik vjerovjesnika), koji je poslan narodu Medjena i narodu Ejke.
• Ela tettekun – "Zar se nećete Allaha bojati?" – poziv na bogobojaznost i klanjanje samo Allahu.

Tumačenje ajeta:

Uzvišeni Allah spominje da je narod Ejke (narod koji je živio u gustoj šumi, odnosno u blizini stabala koja su se prepletala svojim granama) smatrao lažnim svog poslanika Šu'ajba, a time su zapravo poricali sve poslanike, jer je vjerovanje u jednog poslanika ujedno i vjerovanje u sve njih, a poricanje jednog je poricanje svih.

Kada im je Šu'ajb, a.s., došao, upitao ih je: "Zar se nećete Allaha bojati?" – odnosno, zar nećete ostaviti širk (pripisivanje druga Allahu) i grijehe, te se pokajati i pokoriti Allahu, bojeći se Njegove kazne? Ovim riječima ih je pozivao na tevhid (čisti monoteizam) i bogobojaznost, upozoravajući ih na posljedice njihovog nevjerovanja i grijeha.

Ovdje se ne kaže "njihov brat Šu'ajb", kao što je rečeno za druge poslanike (npr. "brat njihov Salih" ili "brat njihov Hud"), jer Šu'ajb nije bio krvnim srodstvom povezan s narodom Ejke; on je prvo bio poslan narodu Medjena, a zatim je upućen i narodu Ejke koji je živio u blizini.

Pouke iz ajeta:

1. Bogobojaznost (takva) je temelj svakog dobra – kada se čovjek boji Allaha, suzdržava se od grijeha i čini ono što je Allah naredio.
2. Poziv u islam počinje upozorenjem na Allahovu kaznu i podsjećanjem na Njegovu moć, jer to budi savjest i vraća čovjeka na pravi put.
3. Svi poslanici su pozivali na istu poruku – na vjerovanje u Jednog Allaha i bogobojaznost, pa je poricanje jednog poslanika poricanje svih.
4. Ljubav prema vjernicima i iskrena briga za njihovu dobrobit ogleda se u tome da ih čovjek poziva na dobro, čak i kada su ti ljudi daleki od njega rodbinski ili plemenski.